Ograničimo li naše načine
spoznavanja na razum, logiku i osjetila na koja smo naučeni
i koja su naučena percipirati stvarnost ograničeno, ne
samo da ćemo si uskratiti mogućnost viđenja, nego ćemo
si zabraniti stvarnost koja jest i umjesto stvarnosti
prigrlit ćemo iluziju. Ta tvrdnja nije proistekla ni iz
kakvih novovjekih new age fantazija, ona je ukorijenjena
u svim arhajskim tradicijama našeg raspolovljenog globusa,
od tzv. šamanizma do kršćanstva i islama.
„Razum je veliki uništavatelj stvarnosti“ * – kaže himalajska
Knjiga Zlatnih pravila, jedan od mnogih glasnika starog
svijeta, osobito svijeta Istoka u čijim jezicima čak ni
ne postoji ekvivalent za izraz „mistično“ jer ono što
je zapadnjaku tajanstveno i bez korelacije s materijalnom
stvarnošću, istočnjaku je svakodnevno, a svakodnevno bi
bilo i zapadnom čovjeku da mu misao nije začarana prosvjetiteljskim
racionalizmom i agnosticizmom. No, bez obzira na činjenicu
da se misao Istoka i misao Zapada razlikuje, svemu je
čovječanstvu zajedničko jedno nasljeđe i jedna težnja
– da otkrije put oslobođenja.
Ista je čežnja u rgvedskom himnu:
„...Ondje gdje Svjetlost vječna blješti,
ondje gdje Sunce gori,
povedi mene, Soma,
da postanem besmrtan!...“ **
i u Pavlovoj poslanici:
„Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što
ljudsko srce nije pomislilo...“ ***
i u Fluddovoj izjavi:
“Duša koja oživljuje tijelo nastoji se uzdići poput
plamena prema visokim zračnim regionima. Tamo je njezin
nagon i njezina sreća.“****
Progonjeno čežnjom, čovječanstvo je iznašlo mnoštvo
puteva od kojih ni jedan nije loš, niti dobar, niti
jedinstven niti ekskluzivan, ali istovremeno, u dijalektičkoj
zapetljanosti našeg poimanja bitka, i jest, sve to.
Jedan od drevnih, zabilježen u mitologijama i predanju
jest „stručnim“ terminom obilježen animizam, vjerovanje
da sve stvari u Prirodi imaju dušu.
Odbacimo li identifikaciju s materijalnim i apotekarsko
racionaliziranje te prigrlimo to vjerovanje da postoje
vibracijske frekvencije izvan naših ograničenih kapaciteta,
možda nam se doista otvore dveri samo naizgled skrivenog
svijeta.
Možda otkrijemo i da naš davni predak nije bio primitivno
već harmonično biće, svjesno da je dio jednog obuhvatnog
Života koji vibrira u nijansama.
Ova zbirka kartica plod je takvog jednog vjerovanja
koje je rezultiralo suradnjom Čovjeka i Prirode. Priroda
je ovdje, kako i dolikuje, učiteljica, iscjeliteljica,
prenositeljica Znanja. Majka.
Poslušajmo njezin zov, budimo otvoreni, vjerujmo! Ponovno
nam je pružena šansa.
* H. P. Blavatsky, Glas tišine, 14
** Rgveda, 9, 113, 7
*** Biblija, 1 Kor, 2,9
****Enciklopedija mistika, Rozenkrojcerska duhovnost,
483
|
