Na početku su mi rekli: «Moraš se opustiti. Ljudi su obuzeti vremenom, a ono ne postoji. Kad se smiriš i stopiš s prirodom, čut ćeš svemir. Priroda je kao svemirski zvučnik, sve što treba dolazi kroz nju, ali ljudi su previše gluhi da bi to čuli. Moraš se stišati, umiriti, prepustiti i u trenutku kad prestaneš na to misliti, čut ćeš. Umiri se i osjeti svaku svoju stanicu, pusti ih da dišu, daj im prostor i one će se rasplinuti. Tada ćeš ostati ti, tako lagana da ćeš sa smiješkom ploviti okolo. Šeći, hodaj, opusti se, ništa ne očekuj, rasplini se, kad se ponovo sastaviš, bit ćeš to «ti»».

Ako vam kartice pomognu barem jednim malim dijelom smatrat ću da sam uspješno obavila zadatak.

Šaljem vam svima puno ljubavi, iste one koju redovito dobivam od njih. Vjerujte i krenite, sve ostalo dolazi samo od sebe.