Poimanje sebe
prvenstveno znači prihvatiti sebe, sa svim svojim «nedostacima».
To je možda najteži zadatak koji je stavljen pred vas,
od vas samih.
Jer prihvatiti sebe znači priznati sebi sve, a to je
ono zbog čega većina vas drži oči zatvorenima. Jer lakše
je nešto ne znati nego živjeti u znanju, a ne djelovati.
Tada vas kako vi kažete počne «peči savjest» i zapravo
se vrtite u krugu svojih neuspjeha i patnji zbog njih,
te nedjelovanja i sumnje u sebe.
A sada sve to prekinite. Zaustavite sve misli u glavi
koje su krenule dok ste čitali ove rečenice i prepoznavali
se u njima. Pokušajte uhvatiti trenutak i sebe u njemu
i zapitajte se - Zar ja stvarno ne mogu ništa učiniti
sa tim? Zar ja stvarno ne mogu djelovati za svoje najviše
dobro? - Naravno da možete. Nema toga što vi ne možete.
Djelovanje je sastavni dio vašeg života. Vi svaki dan
djelujete, djelovanje je vaš pokretač, vaš motor. I
možda vam se ne sviđa baš uvijek način na koji djelujete
ali bitno je da djelujete. Čak i kada spavate vi radite,
vi dopuštate vašem organizmu da se odmori. Vi djelujete
i proizvodite odmor.
Pokušajte se umiriti i smiriti na jednom mjestu. Dopustite
tijelu da se opusti i prepustite se najvećoj mogućoj
tišini. Sve misli koje vam dođu pogledajte i otpustite,
to je i tako najviše što možete učiniti sa njima. Pustite
tako vremenu da prolazi i vi samo boravite u svom tijelu.
Kada osjetite da ste postigli neki mir zamislite da
hodate jednom predivnom livadom. Oko vas je puno mirisa,
boja i vaši osjećaji miješaju se sa njima. Vi sve više
i više osjećate tu livadu i osjećate kako sloboda prolazi
i ulazi u vaše cijelo tijelo. Puštate joj se. Hodate
i ulazite u slobodu, a ona ulazi u vas.
Nakon nekog vremena počinjete se približavati velikom
bijelom platnu. Rastegnuto je usred livade i potpuno
je prazno. Nakon što ste se dovoljno približili platnu
vidite da se po njemu ispisuju slova, ispisuje se rečenica
«koji je vaš slijedeći smjer djelovanja?».
Nakon toga, nakon što ste pročitali tu rečenicu, puštate
se, prepuštate se sami sebi. Jer svaka misao, svaka
slika, svako sjećanje, svaka vizija ili osjećaj dio
su vašeg odgovora. Dio su unutrašnjeg znanja o tome
kuda usmjeriti svoje djelovanje.
Jer upravo je smjer djelovanja ono što je jedino bitno.
Vi djelujete stalno, vi ste kao motor koji se nikada
ne može zaustaviti, samo može mijenjati smjer kretanja.
I nemojte se propitkivati, nemojte analizirati dobiveni
odgovor u smislu njegove valjanosti. On je «izašao»
iz vas i ne može biti ništa drugo nego točan. Vi samo
morate prihvatiti odgovor kao savjet nekoga tko vas
najbolje pozna, nekoga tko vas najbolje može usmjeriti
na budućnost, tko ima vašu mapu puta. I prepustiti se.
Brzaci koji će vas ponijeti najbolje vas poznaju i točno
će znati na koju obalu vas trebaju nasukati. Sa koje
obale ćete moči doći do slijedeće livade i slijedeće
table.
Prepustite se putu i pustite da vas vodi. To su vaše
table, vaši znakovi, vi ste ih postavili i vi ih najbolje
možete razumjeti.
Onoga trenutka kada i u najvećem nevjerovanju počnete
vjerovati sebi sve livade, sva platna, svi znakovi prolazit
će kroz vas lakoćom postojanja kakvu zaslužujete.
|