Da li mislite
da učite? I koliko i kako učite? Da li mislite da je
sve škola? I da je vaš život tu samo zato da bi vas
nečemu poučio, da bi dobili nove, svježe informacije
koje vam kasnije mogu pomoći pri izboru svog rasta,
rasta u sebe?
Ako je tako onda ste vrlo blizu istine, vrlo blizu vlastita
izvora, samog sebe.
Dolazak u ovu dimenziju nešto je što ste sami izabrali.
Pozivnicu ste ispisali sami kao i sve ono što vas tamo
očekuje. I dok sada prikovani za vlastite živote i čitajući
ovaj tekst pomišljate kako ste i na koji način to mogli
izabrati, kako ste tako nešto mogli odabrati kada bi
vi sada toliko toga drugog voljeli, toliko toga promijenili
kada bi mogli,
mi vas pitamo, a zašto ne bi? Zašto ne bi promijenili?
Ako je u vama želja jedino što trebate je pustiti tu
želju na slobodu i pratiti njezine korake, ona će vas
dovesti točno tamo gdje ste izabrali, još prije nego
ste za tu želju i saznali.
Jer želju ste vi stvorili, baš kada ste stvarali i pripremali
sve drugo za vlastiti život. Ali onda se većina vas
u susretu sa njom, vlastitom željom u svom životu uplaši
i sakrije, čekajući da želja prođe. I onda se čudi nesreći
i patnji što osjeća u sebi, ćudi se malodušnosti i tuzi..
a sve one dolaze u trenutku nepoštivanja vlastite želje,
nepoštivanja vlastita života.
Hrabrost je nešto što volite gledati u filmovima, to
je nešto što imate ali ne volite pokazivati, nešto što
radije čuvate u svojim ladicama. Jer kada ju pustite
postoji mogućnost da vas odvede negdje sasvim daleko
i da vas suoči sa promjenama, sa nečim čemu se svi toliko
odupirete. Sa nečim toliko prirodnim, a teškim da i
sama pomisao na njezine «posljedice» može kod vas dovesti
do straha.. od gubitka, dobitka… od svega onog što bi
vas izbacilo iz svega onog gdje ste sada, bez obzira
kako vam je sada.
A sada spojite želju i hrabrost. I što vidite? Ako
želite vidjeti.
Nikakva mapa vam ne treba u tom trenutku, te dvije stvari
same ucrtavaju put pri kretanju, pokazujući tako već
odabrani smjer, sve ono što ste željeli, još prije nego
ste došli.
I bez obzira što na kraju puta našli - sreću, tugu,
veselje, bol, .. to je vaše novo iskustvo. To je baš
ono što vam treba u vašem daljnjem rastu i razumijevanju
sebe i svijeta oko sebe. Nije bitan rezultat te vaše
male igre, bitno je da ju igrate. Jer i najtužniji rezultat
manje je tužan od nepostojanja igre same. Od rušenja
vlastitog poretka.
Stoga krenite i igrajte. Pobjednika nema, u igri ste
sami, svi ostali igrači koje srećete u vlastitoj su
igri tako da prilike za takmičenje nema. Samo kretanje,
želja i hrabrost. Za svim onim što ste već izabrali,
za svim onim što ste željeli prepoznati i za hrabrošću
za prepoznavanjem. Toliko lagano i toliko jednostavno.
|
