Kada bi sreli
osobu koja ima namjeru sebi oduzeti život i kada bi
ju iznenada i nenajavljeno gurnuli recimo s nekog broda,
ona bi bez imalo razmišljanja počela plivati i spašavati
se. To je opstanak, želja za životom koja je dana svakom
živom biću koje je stiglo u ovu dimenziju.
Teški trenuci i dramatični događaji u vašem životu
vaša su škola i tada se u vama može pojaviti tračak
sumnje da li sve to što vas okružuje ima ikakvog smisla.
U trenutku kada se sve vaše nade i svi vaši snovi rasplinu
u vašoj glavi, vi pomislite kako je sve nestalo, kako
više ničeg nema, pa ni nade u razrješenje svega i izlaza
iz te situacije.
Početak raspletanja svega desit će se u onom trenutku
kada vi sebi dopustite slobodu prihvatiti sreću. Jer
i u najtežim trenucima vi možete biti sretni, pjevati
svim srcem i veseliti se životu. To je nešto toliko
prirodno, a opet toliko zagušeno životom na ovoj planeti.
Jer vi ste stvorili pravila, a jedno od tih pravila
je i određena emocija - tuga, bol i patnja - u određenim
trenucima. Pa onda kada u vama i nema one istinske tuge
koja se zapravo vrlo rijetko «sama» javlja - u trenucima
najvećih promjena, vi je izazovete i pozovete vašim
razmišljanjima. Vi ju stvorite. Vi sebe proglasite patnikom
i onda se okružite patnjom i pokušavate što bolje prilagoditi
novonastaloj situaciji u kojoj vi nemate izbor, ali
samo zato što ste vi tako odlučili.
Jedna nova odluka i patnja nestaje, a sunce se počne
probijati kroz oblake vaših tmurnih pogleda i vaših
zamagljenih prepuštanja sebi i svojoj patnji.
Kada bi samo na tren tada pogledali oko sebe vidjeli
bi nešto sasvim drugo. Jer život, vaš život ne staje
niti zaostaje samo zato što vi trenutno patite. Vi sa
njim idete dalje, a patnja je vaš izbor. Ništa ne zaustavljate,
samo patite.
Pokušajte sada udahnuti i izdahnuti. Pa onda ponovo,
pa ponovo … Pokušajte zatim zamisliti da svakim novim
udahom uzimate onu iskonsku sreću koja se nalazi svuda
oko nas i iz koje smo stvoreni, a svakim novim izdahom
izbacujete svoju patnju. Pri tom joj se još i zahvalite,
što vam je pokazala sve ono što je trebalo biti pokazano.
I tako dišite i izmjenjujte svoje stanje, činite to
potpuno svjesno. I činite to sve dok ne osjetite smiješak
na svom licu, sve dok ne poželite skočiti sa stolice
i vrisnuti ili zagrliti prvu osobu koja naiđe.
Nakon toga ste spremni za dalje. Jer vi živite i vaš
nagon za «opstankom» tjera vas dalje. Zašto onda živiti
u tuzi, živite u sreći bez obzira na sve u vašem životu.
Dopustite si to baš kao što ste si dopustili tugu.
Jer vaš život je kao vlak i vi se vozite u njemu. Možete
hodati unatrag po njemu i doći do kraja, ništa sa tim
niste postigli osim da se u vlastitom životu vozite
zadnji. Ili možete hodati unaprijed, sjesti na mjesto
vozača i voziti. Jer tko može upravljati bolje vašim
životom osim vas samih.
A ako i niste sigurni kako bi to napravili prepustite
se jer vlak, vaš život ionako ide već svojom zadanom
rutom. Vi se samo trebate ispuniti srećom i uživati
u vožnji, u vožnji koju ste ionako sami izabrali.
|
