Kada bi vam
netko poklonio barku i kada bi vam rekao da je to jedna
skupocjena ostavština nekog kralja jedne velike države,
koja je godinama stajala u podrumu nekog muzeja i sada
je vama predaju na čuvanje. I kada bi vam još rekao
da je njezina vrijednost toliko velika da samo nekolicina
ljudi u svijetu može platiti tu cijenu.
Što bi vi uradili sa njom? Vjerojatno bi je dobro zaštitili,
brinuli bi da ne propadne i stalno je lakirali kako
ju vrijeme ne bi načelo. Bila bi vam vrlo važna.
A zašto onda to i ne učinite? Sa vlastitim plovilom,
sa jedinom barkom koju posjedujete, sa vlastitim tijelom.
Zašto se ponašate kao da nije vaše i kao da ga možete
zamijeniti kada se pokvari. Ne dajete mu vrijednost
koju ono zaslužuje. Vi ponekad mislite da je to «samo»
tijelo, vi vjerujete ili znate da je to samo dio vas,
vjerujete ili znate da ste besmrtni i da vas ovo tijelo
samo prati kroz ovaj život. I baš zato što mu ponekad
dajete ulogu «samo» pratioca vi ga ne stavljate na prvo
mjesto, ono koje on zaslužuje.
Jer što vam vrijedi što ste besmrtni, što ste veliki,
što ste energija, ako vam se tijelo pokvari ili prestane
raditi. Vi možete čitavu vječnost skakati po ovoj dimenziji
kao energija, kao samo postojanje, ali vas nitko neće
primijetiti, možda samo osjetiti. I na taj način vi
ne možete primati iskustva i živjeti život u ovoj dimenziji,
razlog zbog kojeg ste i došli.
Zato ste dobili tijelo. Da vas vozi gdje želite i da
vam bude prijenosnik za sve ono što želite osjetiti,
vidjeti, čuti, doživjeti. Zato vam je ono toliko važno,
iako je to «samo» tijelo.
Upute i pravila koja dolaze sa svakim tijelom koje
dobijete jedinstvena su baš za to tijelo. Nalaze se
duboko unutar vas i jedini način da ih pročitate je
da uđete u same sebe i osluškujete. Ukoliko se dovoljno
stišate osjetit ćete upute koje objašnjavaju rukovanje
vašim trenutnim tijelom. I to je jedini mogući način,
sve ostalo samo je prepisivanje tuđih uputa koje se
mogu podudarati sa vašim, ali najčešće rade zbunjenost
i onemogućuju vam da vidite što se nalazi unutar vas.
Gledanje sebe, svog tijela i traženje uputa za njega
vrlo je jednostavno. Dovoljno je umiriti se, zatvoriti
oči, duboko udahnuti i izdahnuti i pitati «da li je
ovo dobro za mene?». Onaj prvi odgovor koji se pojavi,
onaj prvi osjećaj koji prostruji vašim cijelim bićem
najtočniji je odgovor u cijelom svemiru i svim dimenzijama
koji u tom trenutku možete dobiti.
Prihvatite ga i krenite po uputama. Nakon nekog vremena
vidjet ćete kako se usklađujete sa vlastitim tijelom
i vlastitim životom. Osjetit ćete mir i sklad, osjećat
ćete se kao sat koji kuca svojim tempom bez obzira što
se oko njega dešavalo.
Prihvatite taj sklad i živite. Na taj način nećete morati
brinuti o plovilu koje vam je dano u ovoj dimenziji
nego o dimenziji samoj, o svemu onom po što ste došli,
o životnoj školi. |
