Nema posljedica.
One ne postoje. To je izmišljeni oblik nečega što dolazi
nakon što ste vi nešto napravili. I onda za to snosite
posljedice.
Ali to bi onda značilo da vi zapravo istinski ne upravljate
svojim životom. Jer snosite posljedice za svoja dijela.
To zvuči više kao neka kazna.
Takvim načinom vi opet mičete odgovornost sa sebe. Jer
niste vi krivi, pa upravo ste u vlastitim «posljedicama».
Taman toliko da zaboravite što vas je do njih dovelo,
to više u tom trenutku nije važno jer vi ste u «posljedicama»
i sada se vjerojatno i žalite zbog tog.
To bi bilo previše lako i previše neprirodno, za nekoga
kome je u srži bića sloboda i upravljanje na svom putu.
Jer sve, ali baš sve u svom životu vi ste izabrali.
I bez obzira što u vama to sada izaziva možda i neki
unutarnji bijes prema toj izjavi, to je ono što je jedina
i potpuna istina.
Pogledajte u svijet oko sebe i vidjet ćete vlastiti
odraz u njemu.
Kako li je samo velika ta vaša moć, kako ste samo uzvišena
i sposobna bića kad ste se poveli na tako kompliciran
put. Ali jedino tako vi možete osjetiti onaj trenutak
sreće i poriv za životnim izazovima.
Ono uzbuđenje kada gledate nekoj opasnosti u oči tjera
vas bez puno razmišljanja na akciju. Tjera vas da se
istinski pomaknete i udaljite od te opasnosti.
Rijetki su ti koji će stajati pred jurećim vlakom do
zadnje sekunde.
Tako je i sa životom. Pun je mentalnih, duhovnih, emocionalnih
i fizičkih prepreka koje vas onda tjeraju da se pomaknete
kako bi ih mogli zaobići. A tada, baš tada pri tom pomaku
vi možda ugledate predivan cvijet, nešto što zasigurno
ne bi vidjeli ostajući ispred prepreke.
Jedan pogled na vlastiti život može vam vratiti vjeru
u sebe. Ali pogled pun razumijevanja prema stvoritelju
te kreacije – prema sebi.
Sve što imate, sav smijeh i svu tugu – vi ste stvorili.
Stoga iskoristite svoje potencijale i krenite dalje.
Ne prema slobodi, jer nju već imate, nego prema «dalje».
Hodajući dalje vi ste u mogućnosti vidjeti nova čudesa,
bila bi šteta to propustiti. A i bilo bi to poprilično
nemoguće. Samo bi ste zapravo čekali neko vrijeme na
nekom trenutno za vas sigurnom mjestu dok ne biste shvatili
da ipak trebate krenuti.
Mudrost se očituje u svoj svojoj ljepoti onog trenutka
kada se zagrlite sa svojim životom i priznate mu njegovu
vrijednost. Tada se stapate sa njim i klizite lagano
dalje.
Pitajte ga što vam on to donosi, čemu vas uči i on će
vam reći, kroz ljude, stvari, događaje.
Nije teško prepoznati znakove kada ste spremni na prepoznavanje.
Onda je to jedna igra koja u vama budi ono dijete sa
početka života.
Dijete koje nije poznavalo strah dok ga drugi nisu o
tom naučili. I dijete koje nije znalo za život bez nade
dok nije to vidio oko sebe.
Ponovo se probudite kao to dijete u ovom životu. I
dopustite da sve vaše misli skroje samo jednu – a to
je sreća. Misao o sreći, sigurnosti, napretku pretvorit
će vas u one koji ponosno koračaju svojim putem, gledajući
u ono što dolazi sa punim povjerenjem i diveći se onom
što su prošli.
Mislite li da to ne možete sjetite se sebe, sjetite
se djeteta i vratite mu slobodu koja je njegova, a koju
ste mu vi kroz život oduzeli.
I živite!
|
