Budite prisutni.
U svakoj sekundi svoga života budite prisutni. Jer zato
ste i stigli ovdje. Ne da gledate tuđe živote i stvarate
mišljenja, niti da dopuštate drugima da zaviruju u vaš.
Stigli ste da živite svoj život, ma kakav on bio.
Jedina mogućnost da to izvedete je da budete prisutni
u njemu. Kroz igru, smjeh, plač ili tugu. Kroz sve to
provlači se ona ista energija koja je bila prije ovog
života i koja će biti nakon njega. Ona ista energija
koja kroji svaku vašu misao, svaki vaš pogled, svako
zapažanje ovog ili nekog drugog svijeta. Ta energija
ste vi. I sve dok ste svjesni nje hodate putem na kojem
vam ona pokazuje strelice koje vas upućuju na skrovita
mjesta sa znanjem, mudrošću i svim onim što vas može
dovesti do višeg nivoa shvaćanja.
Tada to shvaćanje i uvide koje ona donosi možete iskoristiti
za zidanje novih prepreka koje si sami postavljate kako
bi se nakon svake osjećali pobjednički. Ali pobjednički
u smislu sreće i zahvalnosti što vam je uopće pružena
šansa za rast.
I nemojte imati očekivanja. Ni prema sebi ni prema
drugima. Nemojte niti razmišljati o tim preprekama.
Jednostavno djelujte iz dubine. Dopustite energiji od
koje ste sazdani da vas vodi, jer ta energija ste vi.
To je vaša bit, smisao postojanja.
Kada osjetite osmijeh na licu zahvalite mu se što je
stigao, kada osjetite suzu kako klizi pozdravite ju
toplo i sa srcem. Najbolji učitelji dolaze kada se tome
najmanje nadate.
Pokušajte zaviriti unutar sebe i pogledati što se to
krije u vama. Dobro pogledajte. Jer ako se dobro zagledate
vidjet ćete svemir.
Učinak koji ovaj život ima za vas istovremeno je pun
ljubavi ali i boli. I vi bi ste najviše voljeli kada
te boli ne bi ni bilo, kada bi jednostavno jednog dana
u potpunosti nestala. Ali sa njom bi nestale i sve vaše
prilike. Vaša sreća bi ostala sa vama i tako bi prolazili
dani, godine … i u jednom trenutku vi bi ste shvatili
da ste na kraju jednog veselog puta. Ali i da je to-to.
Kraj jednog veselog puta i ništa više. Nedostajali bi
trenuci boli i trenuci svjesnosti. Nedostajalo bi znanje.
I sreća koju bi ste u tom trenutku osjećali bila bi
za vas isprazna.
Jer tamo od kuda vi dolazite sreća je nešto što je
temelj vašeg postojanja, srž vašeg bića. Vi ne morate
niti dolaziti na ovaj Planet samo kako bi ste uživali
u sreći.
Vi dolazite po nova iskustva, a ona dolaze kroz situacije
koje vaše biće prodrmaju u cijelosti. I u trenucima
kada se još uvijek tresete i pitate «zašto i kako» vaš
svijet počinje poprimati potpuno drugačije forme i na
trenutak bljesak se pojavi u vašem biću. Trenutak rasta,
shvaćanja, uvida.
A taj trenutak onda proizvodi sreću zbog koje ste došli.
Ta sreća koja dolazi nakon što se vašim umom, tijelom
i dušom prolije rast i znanje vas tjera da stalno iznova
idete dalje i rastete.
Stoga kad sljedeći put osjetite suzu kako klizi ili
bolni uzdah kako nailazi nasmiješite im se i zahvalite,
kako bi ste drugačije i mogli dočekati tako velike učitelje
nego sa smiješkom i zahvalnošću.
|
