Kada mislite
da znate onda najmanje znate. Jer ne možete znati. Možete
samo pretpostavljati, nadati se ili očekivati. S obzirom
da ništa od toga nije u potpunosti dobro za vas onda
je najbolje da ništa niti ne mislite da znate, da se
ne nadate, da ne očekujete.
Teško je to, reći će sada mnogi od vas. Jer kako vi
kažete u nadi je spas. I čemu onda uopće život ako ga
živite ničemu se ne nadajući…
Pa upravo tome, da ga živite. Jer ako se nadate i očekujete
onda ne živite, barem ne u trenutku u kojem jeste. Onda
su sve vaše misli usmjerene na trenutak u kojem vaša
nada poprima oblik stvarnosti.
Trenutak je apsolutno sve što imate u svom životu i
apsolutno sve što vam je ikad bilo i bit će potrebno.
Bez trenutka vi ne postojite, on je ono što ste vi.
Vi ste trenutak.
Kada zapljesnete rukama vi ste u trenutku, kada poskočite
vi ste u trenutku, svaki vaš zalogaj vaš je trenutak,
svaki vaš udisaj pokazuje vam da ste još uvijek fizički
živi u svom trenutku.
Trenutak je toliko dragocjen, toliko pun sitnih i finih
tkanja da vi jednostavno kroz njih prolazite, a da ih
ne primjećujete. A usput ih i pokidate. Jer u tom trenutku
ona su tu i za vas nisu dovoljno zanimljiva, vi bi sada
baš ono što nemate i baš bi išli tamo.
I onda i odete, ali samo u mislima. Vaše tijelo ostane
u ovom trenutku poput napuštenog broda na dnu mora koji
samo čeka da ga neki zalutali ronilac otkrije.
Na taj način vi ne samo da gubite trenutak, vi gubite
i sebe. I onda se čudite što se nakon nekog vremena
nezadovoljstvo počinje uvlačiti u vas, što vaše misli
poprimaju oblik i brzinu veša u cetrifugi i što vama
počinje kolati želja da bi vi van iz svega.
Kada bi se tako lagano moglo ulaziti i izlaziti iz života
teško da bi netko uopće i doživio punoljetnost.
Ali zato je sustav takav da vam pokaže sve ono što ste
željeli da vam bude pokazano, da vam otkrije sve tajne
koje ste željeli da budu otkrivene.
Možda uz njih dolazi i koja suza, bol, a možda i smijeh,
ali sve je to ono što ste vi željeli, bez obzira što
vam se u tom trenutku to možda ne čini tako.
Vi ste borci, ali zaboravljate to u trenucima prepuštanja
tuzi. I nije ona loša, tuga, ali samo na jedno određeno
vrijeme. Ona je pratitelj kojem jednom treba reći i
doviđenja.
Stanite ispred sebe i pogledajte se. Ali iskreno pogledajte.
Odbacite u tom trenutku sve one slabe pokrivače koje
navlačite na sebe kako bi se zaštitili od svijeta. Ispod
tih pokrivača nalazi se jedna snažna osoba, puna sreće
i samopouzdanja, puna želje za životom koji je izabrala
probati. Pustite ju van i dajte joj da se kreće, a onda
krenite za njom i spojite se. Nakon toga uđite u trenutak
i tamo ostanite.
Živite trenutak po trenutak i radujte mu se, trenutku.
Tako ćete stalno imati radost u sebi jer trenutak je
neprekinuti dio postojanja. Trenutak je sve ono što
ostane od postojanja kada u njega uđete s ljubavlju
i otvorenim srcem.
Tada vidite samo veličanstvenost sebe i veličanstvenost
trenutka u kojem jeste. Ništa vam više nije niti važno,
niti potrebno. Sve ostalo doći će samo. Stoga živite
svoj trenutak. Živite sebe.
|
