Samoća je stanje koje vi jeste ali koje se u vašem svijetu prepoznaje kao odbljesak tuge, kao nešto što samim svojim postojanjem donosi uznemirenost i budi strah. A kada bi ste ju vidjeli u njenoj punini, samoća bi vam se učinila poput prekrasne slike koju je netko nepravedno postavio u neki zabačeni dio muzeja.

Kada bi svoj cijeli život proveli u samoći naučili bi ste, naučili bi da samoća ne postoji sve dok imate barem jednog prijatelja - sebe. I sve dok se vaš prijatelj želi družiti sa vama. Jer prava samoća počinje tek kada izgubite to prijateljstvo, tek tada možete reći da ste okusili samoću u njenom punom strahu i snazi.

Nepravedno optužena samoća je osjećaj koji postoji u svima vama, samo je ponekad jasniji, a ponekad se zbog okolnosti koje vas okružuju sakrije čekajući pravi trenutak kada će moći pobjedonosno izaći na površinu i u vašoj unutrašnjosti stvoriti oluju. Oluju koja će kada protutnji isprati sve ono što već dugo nakupljeno u vama čeka svoje oslobađanje.
Možda će vam trebati sati, možda dani, a možda i godine da shvatite koliko ste toga tom olujom dobili. Koliko slobode i kristalno jasnog pogleda. Pogleda koji možete usmjeriti na sve oko sebe čitajući svoj život u svemu što vas okružuje. Jasnoća viđenja, to je ono što dobijete samoćom, i zato bi joj trebali zahvaliti.

Početak i kraj svakog života počinje u onom što vi nazivate samoćom. Dolazite sa njom i odlazite sa njom. Jedino između toga imate stalnu potrebu za dokazivanjem svojeg postojanja kroz druge, imate potrebu dokazati sebi da ste živi tako što ćete to pročitati u tuđim očima, čuti u tuđim riječima i osjetiti u tuđim emocijama. I s obzirom da je to nešto što vam ne može donijeti olakšanje kojeg očekujete vi stalno imate potrebu za još jačim i jačim doživljajima sebe u drugima.

Kada bi samo prihvatili da ste vi ti koji trebate sebe sebi pokazati shvatili bi koliko je jednostavno proživjeti ovaj život baš na način koji želite, bez samoće. Sa stalnim pratiteljem koji je uvijek uz vas, spreman da vam pruži podršku kad god vam je to potrebno - sa samim sobom. Sa nekim koji tako jak u svojoj punini osjeća ono što je , i na taj način omogućuje vama da doživite sve ono što želite.

Život je tu da ga živite, društvo ste već odabrali svojim dolaskom, a sve ostalo samo su bića poput vas koja su tu da se družite, da se volite i pomažete. Sve ostalo samo su oblici zajedničkog postojanja koji vas udaljuju od samih sebe, od onog sa čime ste došli. Gledajte svoje bližnje kao nekog tko je tu poput vas, sa svojim teretom postojanja, sa svim onim što ima i što ga čeka. Gledajte i promatrajte, a onda djelujte po svojem nahođenju, za najbolje dobro onih pored vas i sebe. To je jedini put da shvatite da ono od čega najviše svi bježite je nešto što vas najbolje pročišćuje i donosi najbolje učenje, priliku za rast i pobjede.

Zato družite se jedni sa drugima i sami sa sobom, uživajte u životu.