Kako divan osjećaj, shvatiti nešto, barem jedan trenutak kada se osjećate zadivljujuće pametni. Trenutak kada nestaju sve brige i vaš život poprima dugine boje.
A onda ga svakodnevica pojede, pretvori ga u još jedan trenutak koji vrlo brzo zaboravite i na koji se još brže naviknete. Ali to čini vaš život. To čini vaše uspone i padove i to je nešto što je svojstveno vama, nešto potpuno prirodno.

Vi težite za tim, za tim shvaćanjem, kao djeca ste radoznali cijeli život iako si to mnogi od vas kasnije ne žele priznati, smatrajući da moraju igrati onu ulogu za koju misle da se od njih očekuje, ulogu odraslog bića. A to ne postoji, barem ne u „svemirskim okvirima“.
Jer svako vaše shvaćanje samo je zrnce pijeska na velikoj plaži, plaži kojoj zapravo nema kraja, koja se povećava sa svakim vašim novim spoznajama, svakim vašim proširivanjem.
Na taj način vi si ostavljate dovoljno mjesta i slobode kako bi vidjeli da granice vašeg rasta ne postoje, osim onih koje si sami nametnete.

I zašto onda „odrasti“ u onom unutarnjem smislu? Zašto si ne dopustiti slobodu čuđenja i znatiželje cijeli život? Pa makar vas vaša okolina gledala sa čuđenjem, zašto si ne dopustite sve to, budite kao primjer slobodnog bića, onog što vi jeste. Jer ako to shvatite na dobrom ste putu da shvatite i da se od vas ne očekuje da znate sve odgovore, bez obzira koje škole završili. Znanje je nepresušno i to je ono što vas treba motivirati za dalje.

Zato slijedeći put kada se nađete pred nečim što ne razumijete budite toliko hrabri i recite prvoj osobi pokraj sebe „ja ne razumijem što je ovo, o čemu se tu radi, kako to funkcionira?“. Bez obzira što je to što vas zanima, bez obzira što bi to trebalo biti nešto o čemu bi vi kao „odraslo biče“ trebali znati.
Ako si to dopustite vidjet ćete barem na trenutak da većina osoba oko vas također to ne razumije. Samo se nalaze u kutijama na kojima piše „oni bi trebali znati“.

Budite prvi koji će probuditi uspavane oko vas i natjerati ih da razmisle o svojim životima. Natjerati ih da vide da još ima puno lijepih stvari oko njih. Na taj način natjerat ćete i sebe da se pokrenete, da shvatite sve mogućnosti koje vam se pružaju i da ih prihvatite.
Jer lagano je smijati se djeci i njihovim pitanjima, puno je teže na njih odgovarati.

Probudite ponovo ono uspavano dijete u sebi i odite se igrati, vaše igralište je veliko, imate cijeli Planet i sasvim dovoljno čuda na njemu, počevši od vašeg najbližeg susjedstva.
Zato krenite i igrajte se.