|
 |
 |
 |
Prije godinu i pol meditirajući u šumi osjetila sam
prisustvo energije oko sebe, prisustvo nekakvih bića
koja nisam mogla vidjeti golim okom, već unutarnjim
vidom. Nakon što su mi se obratili trebalo mi je nekoliko
minuta da shvatim s kim razgovaram. Predstavili su se
kao «duša vode» i rekli neka dolazim u šumu i zapisujem,
a oni će mi pričati priče.
Dva mjeseca nakon toga nisam ništa poduzimala, trebalo
mi je vremena da shvatim i prihvatim. Očekivala sam
da ako se i pokaže istinitim i ja i dalje budem s njima
komunicirala, da će to biti dječje priče koje će «neki
vilenjaci» pričati za djecu, a ja zapisivati.
Cijeli koncept pomalo je bio bajkovit, prije toga o
«šumskim nevidljivim bićima» nisam znala ništa, nisam
imala nikakvo mišljenje o svemu tome i cijeli taj događaj
uhvatio me nespremnu. Nakon nekoliko dolazaka upoznala
sam ih sve, dušu vode, zračne vile, zemljane, drveće
- mudrace prošlosti. Svi oni bili su energije koje su
se isprepletale sa šumom i svime u njoj. Uvijek ih vidim
onim unutarnjim pogledom kao energije, manje, veće,
u skupinama ili same.
Nakon prvog dobivenog teksta koji se kroz mene u samo
par sekundi slio na papir, shvatila sam da se ne radi
o dječjoj priči već o tekstovima s afirmativnim porukama.
|
 |
Odlazila sam u šumu redovito
tijekom naredne godine. Svaki put kada bi osjetila neki
unutarnji poriv uzela bih svoju rasklopnu stolicu, olovku
i bilježnicu, sjela na jedno od najdražih mjesta i zapisivala.
«Poruke» i pokoja «vježba» su se samo slijevale kroz mene.
Ponekad bi dolazile tako brzo da sam ih jedva stigla zapisivati,
a onda bi u miru ostala sjediti, čitajući ih, čudeći se
njihovoj jednostavnosti i ljepoti, ponekad se pitajući
zašto ja, zašto su mene izabrali za ovaj «zadatak»?
Odlazeći u šumu polako sam otkrivala i sebe, ona skrivena
osoba iz moje prošlosti polako je izlazila na površinu
i pokazivala se. Otkrila sam svoju veliku povezanost sa
šumom, sa svim njenim stanovnicima.
Moja ljubav prema svima njima, prema svakom drvetu, svakom
kamenčiću neizmjerna je. Nakon što bih zapisala tekstove
za taj dan ostala bih sjediti u stolici s njima razgovarajući.
Otkrivali su mi svijet, pomagali su mi da otkrijem sebe
i da se ponovno sjetim istine o životu, istine koju je
većina nas zaboravila. Iz dana u dan u meni je rasla radost,
sreća što su ušli u moj život, sreća zbog svega što se
oko mene događa.
Njihovo veselje neizmjerno je, njihova ljubav budi u vama
one istinske osjećaje koje nam život u ovom našem svijetu
ponekad potiskuje. Oni kažu da jedino u životu što vam
treba je vjera…
Nadam se da sam zadatak koji su pred mene stavili odradila
dobro i da ga još uvijek dobro odrađujem. Nakon što sam
dobila tekstove koje smo uobličili u kartice
i nekolicinu vježbi
počeli su stizati tekstovi
i zapisujem ih svaki put kada dobijem «unutarnji poziv»
za dolaskom među njih. Svaki put vratim se otvorenija
i sretnija, sa još jednim tekstom koji bi ljudima trebao
pružiti barem dio onoga što mogu naći u šumi - vjeru,
ljubav i podršku za život. |
| Maja Šamarinac |
|
Ukoliko
želite primati obavijesti o novim porukama koje nam
Šuma šalje upišite se besplatno na našu mailing listu.
Upis
na listu 
|
| |
|
|
